Kako i zašto sam krenula na put yoge?

Ukratko, zato jer nisam bila sretna. Eto, gotov post :). Šalu na stranu, ajmo vidjeti zašto sam se tako osjećala i zašto sam krenula na yogu. Možda ćeš se prepoznati u nekim mojim rečenicama i dobiti nove uvide.

Pozitivna sam, vesela osoba. Koliko god da je teško, uvijek ću naći svijetlu točku. Veoma sam znatiželjna, volim propitkivati, istraživati, svašta želim probati. Dan mi je prekratak, imam crve u guzici. No, imam doduše i tu svoju flegma stranu.

Ne uzrujavam se previše i nisam paničar. Volim se njegovati, ponajviše fizičkom aktivnosti, a i beauty i make up volim. Ali ne previše, onako, umjerena elegancija.

Ne volim se svađati, uvijek nastojim izbjeći konflikt pošto poto jer mi nije ugodan. Nepravda me može vrlo brzo izbaciti iz takta i nabrijati da odmah krenem poduzeti nešto. Odmah mi sine ideja što bi ja i kako bi.

No, osim tih ajmo reći ljepših osobina, e znam ja biti i tvrdoglava i to dosta. Čvrsto znam braniti svoje stajalište i prija mi kada sam u pravu.

A puno puta budući da ne volim svađe, puno toga znam prešutjeti, iako sam naučila da je jako dobro zucnuti kada doista treba (za to mi je trebalo dosta ozbiljnog rada na sebi).

Da, da, to je oslobađajuće, ne progutati tu knedlu, zauzeti se za sebe. To sam naučila na svom putu yoge.

Znam biti jakooo uporna. Najveći problem mi zapravo stvara neodlučnost. Neodlučnost ponekada traje godinama. No, naučila njome upravljati. Doduše, ponekad zaštekam, ali ne žalim se. Pogodi, ja sam Vaga. 🙂

Mogu uistinu držati odličan fokus bez obzira na razne distrakcije i probleme oko sebe i to mi doista pomaže u životu.

Druga stvar je disciplina. To mi je od malih nogu usadila moja mama, škorpionka. Da, da, red se znao kad je vrijeme za što te ako nešto želiš, izvoli se potruditi. Hvala ti mama. 

Ako imaš problema sa disciplinom, zašto ne bi krenula na yogu? Mene je poprilično unaprijedila, pomogla mi je riješiti se starih obrazaca i izgraditi nove navike.

E pa sada, ovo sve zbilja ne zvuči tako loše. Moram reći da je kod mene moj energetski make up (zemlja, zrak, voda, vatra) dosta dobro raspoređen i balansiran što naravno olakšava neke stvari. 

Naravno, tu su pomogle i razne prakse koje su popravile načinjenu štetu životom autopilota.

Moje djetinjstvo, ma život općenito, ne mogu se požaliti. Imam prekrasnu obitelj koju neizmjerno volim, na koju uvijek mogu računati i koja je uvijek tu za mene.

Pa eto, glavni uzrok tog mog nedostajalog osjećaja sreće je vođenje logikom. Nisam znala kako čuti srce, niti sam imala hrabrosti poduzeti potrebne korake.

Mislim, logika je olakšala je neke životne pustolovine do neke mjere, ali stvorila je osjećaj ispraznosti. Imaš sve, ali nešto nedostaje.

Takav je odgoj, takva je kultura. Moraš biti što bolja, ne smiješ ovo, očekuje se ono, treba ovako pa onako i tako… Odlučiš se boriti kako znaš, nekada dobiješ, nekada izgubiš, prođeš kroz sito i rešeto. 

Jedno moje sito i rešeto je bio logičan izbor srednje škole. Iako sam stalno nekako mislila da ću upisati medicinsku, ipak mi je gimnazija bila logičnija. Poprilično sam se napatila, propustila neke životne izazove. To zbilja više ne bih ponovila.

Onda sam opet te iste životne izazove nadoknadila na faksu. Završila sam ekonomski faks, isto je bio logičan izbor.

E, onda sam imala logičnu viziju u glavi da želim raditi u velikoj firmi, u lijepom uredu, štikle, lijepa oblekica… bum…to se i dogodilo.

Moja disciplina, fokus, planiranje, organizacija, to mi je sve omogućilo da ostvarim neke svoje tadašnje ciljeve: čim prije se osamostaliti, otići iz malog mjesta u veliki grad, zaposliti se u velikoj firmi. Odlično, zar ne?

E, kada sam trebala biti preeesretna jer sam sve to postigla, imam dobar posao, plaća, prilike, sve kao treba biti super… Ali nije, šta nije valjalo? Nije valjalo jer je to bilo sito i rešeto na n-tu potenciju. 🙂

Korporacijski svijet nije za mene. Sami kalupi. Kada sam to sve skupa vidjela, nakon dvije godine rada počela sam osjećati golemo nezadovoljstvo.

Ne podnosim kalupeee. Počela sam se gušiti. Da, utapam se. I tu je zapravo počelo moje stvarno putovanje. Osjećala sam se izgubljeno. Nisam voljela taj posao, takav način života.

Da mi stalno netko drugi određuje što ću i kako ću. Gdje je tu moja divna sloboda? Džabe paraaa, džabee…

Drugi bi bili prezadovoljni da imaju takav posao, bolje čuvaj to mjesto, nemoj fantazirati, ostani tu gdje jesi, budi zahvalna, prihvati da tako treba živjeti, tako svi rade.

A ja se uvijek divila ljudima koji žive i razmišljaju drugačije. Uvijek su mi bili zagonetni, u čemu je tajna?

Ne dolazim iz neke imućne obitelji, za sve sam se morala sama pomučiti, sama naučiti.

Ovaj ispušni ventil sam zadržala još od osnovne škole. Samo da kratko spomenem…Dakle, u osnovnoj školi, tamo negdje mislim da je bio 6.razred, počela sam vježbati.

Sama sam si sastavila plan pomoću časopisa i knjiga jer nije bilo interneta. I tako je krenulo. Jedan dan u tjednu posvetila sam svome vježbanju. To je trajalo oko 2h.

Malo trčkaranja uz glazbu, onda vježbanje. Znala sam napraviti i po 1000 trbušnjaka.

Nego, nije to bio neki softić trening. 🙂 Kasnije se to moje vježbanje pretvorilo u svakodnevnicu. Fizička aktivnost je moje utočište koje sam vjerno posjećivala, veselilo me.

To mi je ujedno bio i ispušni ventil. Ono što me guralo da idem naprijed. A kasnije će se pokazati da mi je to bio jedan od putokaza koji će me usmjeriti na put yoge.

No, da se vratimo na priču… Počela me obuzimati panika: svaki dan od 9-17, još nekoliko desetljeća, 8h, a baš i ne volim to što radim. Hmm, idem potražit drugi posao.

Tražila sam dugo, išla na puno razgovora, ali na svakom sam potajno molila Boga da ne dobijem posao. Jer, opet ću kroz to isto, opet mi to nije gušt, opet mi netko sjedi na glavi i upravlja, bla bla.

U međuvremenu sam upozanala svog sadašnjeg muža. U biti, on me potaknuo da nešto poduzmem jer sam tada prvi puta upoznala nekoga tko doista voli svoj posao.

On je tada puno radio preko dana i preko noći. Meni je to bilo prečudno, šta ne valja s tobom?

Znam da sam ga ispitivala da zašto se toliko muči, a on mi kaže da on baš voli svoj posao, da mu nije teško, da je to kao da igra igricu.

Znači, čovjek se zabavlja, bravo za njega. Eee, tada je i meni sinulo. Pa i ja želim voljeti svoj posao i zabavljati se. A koji bi to posao mogao biti?

I tako je krenulo. Moja potraga je trajala pa eto, 10 g. Dok sam ja spoznala što želim, dok sam to završila, ahh. 

Ovo do sada je bio autopilot. Sada postaje zanimljivo. Ja zapravo cijeli život nisam znala što želim raditi.

Htjedoh se prekvalificirati u svašta. U slastičara, i u kineziologa, maserku, učiteljicu u školi, tetu u vrtiću, turističkog vodiča pa sam htjela i programirati i tako… Tip osobe sam da se mogu zamisliti baš u svemu.

U isto to vrijeme u meni se javio osjećaj da želim biti korisna. Želim nekako služiti društvu, ali kako? Oduvijek sam radila donacije i svašta, ali nekako to nije bilo to. Falio je taj wow osjećaj.

Nešto što mogu od sebe dati, a pomoći će ljudima da budu radosniji, pozitivniji…

Napomenuti ću samo da ja i dalje cijelo vrijeme redovito vježbam, svaki dan i tako godinama, možda ako sam propustila koji dan radi bolesti…. Najviše sam radila Shaun T Insanity fizički program od doma.

To mi je bilo praktično. Odradim brzo, tu su rezultati, ne moram trošiti dragocijeno vrijeme na put i sl.  A nekada sam uz to znala ubaciti i teretanu, salsu, zumbu, twerkanje.

E da, išla sam pa jedno godinu dana i na pole dance. Čak sam si i šipku kupila i penjala se po njoj doma stalno. To je bilo baš zanimljivo…

Tada iz vedra neba nešto me potaknulo da krenem gledati yogu. Naišla sam na jedan zanimljiv bračni par na youtube koji vježba yogu, zovu se Boho Beautiful.

Svaki dan nakon moje redovite vježbe, ubacila sam i njihove yoga filmiće. Dakle, vježbam ja tako doma s njih dvoje pa skoro godinu dana i kaže meni kolegica kak je ona krenula na yogu i da joj je super.

Pa zašto ne bih i ja krenula na yogu? Buum, i eto mene. Nisam znala tada koliko stilovima ima i koliko je to u biti bogat i prezanimljiv svijet. I tako sam se oduševila. Odmah sam počela pohađati radionice i učiti o yogi.

Onda mi je sinulo, hmm. Mogla bih možda ja biti učiteljica yoge, onako za svoj gušt. Jer ja da podučavam druge? Ma kakvi, previše me sram. Ja da snimim filmić za youtube? Ma kakvi, previše me sram, nisam dovoljno dobra, ne mogu ja to.

Odi na youtube i upiši yoga s romanom. Eto mene :). Možda nije najbolji mogući filmić na svijetu, no praksom do savršenstva.

Tako je i u yogi: praksa, praksa, praksa i sve će doći – Pattabhi Jois. Bome je došlo i još dolazi :).

Jedan od razloga zašto sam krenula na yogu je taj što sam kao mala imala problema s bronhialnom astmom. Stalno sam u biti imala poteškoće disanja kroz nos pa su mi yoga pranayame za to bile savršene.

Jedna bitna napomena. Volim multifunkcionalnost. Recimo, kada kupujem predmet, volim da ga mogu koristiti na više načina. Zato me yoga toliko zaintrigirala.

Istovremeni rad na sebi, fizička aktivnost i duhovnost, cijeli paket. I tako, bome, debelo sam već zagazila na svoj put yoge i bum… postala sam učiteljica.

E, na tom yogijskom putu sam oživjela. Zašto? Zato jer sam uključila srce. Konačno sam ga uspjela čuti.

No, put yoge je i prekrasan i težak. Radost i sreća su navalili kada sam upoznala sebe. Kako želim živjeti, što mi je važno? Tijekom mojeg putovanja došla mi je jasna vizija.

Jednostavno sam znala, vidjela jasno, osjetila i znala sam što točno moram poduzeti. Vidjela sam jasne korake ispred sebe i samo sam ih slijedila i još ih slijedim.

Osvijestila sam svoju slobodu. Sloboda je za mene veoma važna. To kao da mi je drugo ime – Romana Sloboda. 🙂 Yoga me doslovno oslobodila i probudila iz kaveza logike.

Ženska energija koja je svih ovih godina bila u drugom planu, sada je ozbiljno počela govoriti. Ozbiljan rad je došao na red. Sada je počelo vrijeme da se krenu poduzimati akcije.

Jer iako je teško proći kroz TT, odraditi sve te prakse, (s tim doista nisam imala problema jer sam disciplinirana) meni je to bio baš gušt, zabavno, uživala sam.

Pravi test je stigao sve ono što sam naučila na matu staviti u službu života i krenuti živjeti tu svoju slobodu. Poduzeti akciju.

Vidjeti čega sam se sve riješila, koji tereti su nestali, koji su prikriveni i trebaju oslobođenje?

Imala sam ogroman manjak samopouzdanja. To me unazadilo za desetljeće. Ali ok, sve je to lekcija i dio rasta. Suočavanje sa strahom…ooo tu je bilo dosta posla dok nisam naučila kako se suočiti.

Koliko sam samo odugovlačila jer se nisam htjela suočiti s preprekom. Pa godinama je to trajalo. Nego, odgađam ja, a želim to i to, a odgađam. E pa, yoga te natjera. Zato ju obožavam.

Nema pomaka, prepreka je tu čeka, izvoli se njome pozabaviti. Izvoli ju otpustiti. Volja… Volja je iznad svega.

Moja volja je snažna, moćna. Zato jer volim to što radim, volim biti učiteljica yoge, volim pomagati, inspirirati druge, pomoći im da se oslobode svojih okova, volim kreirati digitalni sadržaj. Volim pisati, istraživati, isprobavati, ispitivati fizičke granice.

Sa yogijskim čarima isplivale su neke nove opcije za mene, jedno od njih je pisanje. Od toga sam uvijek bježala zbog svojih prisutnih tegoba. Smatrala sam da ono što želim reći da se neće svidjeti drugima, mislit će da je to glupo.

Zato sam recimo izbjegavala društvene mreže. Nisam htjela nikakav komentar napisati. Sramila sam se sebe. Što će drugi reći?

Sve to unazadilo mi je život… Zato nisam bila sretna. Kakav je to život ako ne mogu raditi ono što me ispunjava na način na koji je meni prihvatljiv?

Naučila sam što je osobna moć. Da sam zapravo dosta talentirana. Da moje kreacije, ideje, nisu glupe. Da je moguće raditi kako ja želim, na svoj način i ono što želim.

Da imam pravo na to. Da zaslužujem ispunjen i lijep život, lijepe stvari i da je to sve u redu. U redu je plakati, to nije slabost. U redu je osjećati. Kada se pojave pitanja, kada propitkuješ, kada moliš… Bog odgovori.

Meni su nebesa odgovorila, potaknula me, dala mi snagu. Moja vjera je ojačala. Osjećam i čujem vodstvo, anđele. Vidim znakove. Osjećam zahvalnost kao nikada. Naučila sam nevjerojatne lekcije i još uvijek učim.

Osjećam kako je to biti živa. Radovati se svakom danu. Imati mogućnost ispuniti ga kako se meni dopada. Prepustiti se. Znati pronaći odgovor koji tražim, znati da je unutar mene, čuti ga.

Ne kažem sada da mi ruže cvatu non stop. Jer bome ne cvatu. Ali, lakoća prolaženja kroz sve izazove, hrabrost učiniti nešto drugačije, znati da uvijek ima rješenje.

Gledati kako se mijenjam, sazrijevam i rastem. Sudjelovati u događajima za koje ni u snu nisam mislila da su moguća za mene. Usuditi se suočiti s problemom, a ne ga gurati pod tepih.

Znati da lekcija koju moram naučiti je kreirana na najbolji mogući način za mene koji mogu podnijeti. Znati da je ljubav odgovor… To je moj poziv, moja dharma. Biti primjer drugima da se doista može.

Pomoći da i drugi ljudi budu radosni. Da, može se. Neka ovaj svijet bude ljepše mjesto jer znam da može.

Čak i kada mi drugi uporno govore: nećeš uspjeti, ja znam da hoću.

Jer to je moj izbor, moja volja, moja vjera, moja strast, moja osobna moć.

Yoga budi život u nama. Veselim se vidjeti što me čeka, i ono dobro i ono loše. Doista osjećam ogromnu zahvalnost. Pustolovina je počelaaa…

Da li živiš sretan i ispunjen život? Da li radiš ono što te veseli i što voliš?